Andrijana

четвртак, 9. фебруар 2012.

250 miliona evra za sliku- ljubav prema umetnosti, ili želja za isticanjem?

Kao i skoro svakog jutra, osim onih kada iskačem iz kreveta ko iz katapulta i "teleportiram" se do magistrale, gde čekam prevoz za posao- čitam novine. Baš me interesuje ko se danas okliznuo na led, a ko na nešto drugo, ko je od ministara popio jutarnju kafu, a ko je ustao na levu nogu i tresnuo glavom o zid. Brljajući tako po vestima sa dobro nam poznatog Blic online web sajta, koji, u principu, podržava ko zna koju partiju, a zatim voli da nam se malčice uvuče u d..e nekom posoljenom pričom koja odgovara napaćenim čitaocima, naiđoh na simpatičnu raspravu.

Naslov glasi: "Slika plaćena 250 miliona dolara izazvala zemljotres na tržištu umetnina". Ništa novo. Svake godine neka slika izazove neki zemljotres. Imamo mi mnogo realnije slike od ove, o kojoj je reč u pomenutom tekstu. Slike koje bi trebalo da izazovu veće zemljotrese. Te slike su one što bivstvuju u našim očima. Svakodnevno.

Vest glasi da je, do skoro, slika Jackson- a Pollock- a, nazvana "Br. 5" držala rekord na tržištu umetnina sa cenom od 140 miliona dolara. Slika Pola Sezana "Igrači karata" dostigla je tržičnu vrednost od 250 miliona dolara i time "prevazišla" Pollock- a.

Ovo me malo zbunilo. Koliko se sećam, prošle godine su iste novine pisale da je naskuplja slika na svetu neka od Pikasovih- ne sećam se koja. Nema veze. Pošto nisam uspela da nađem tu vest od prošle godine, možda ja loše pamtim. Aha, evo je! http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/239922/Najskuplja-slika-na-svetu-od-danas-izlozena-u-Londonu . Nakon ove objave, novinari nisu izvestili naš cenjeni narod da je dragi mi Pikaso pao na drugo (a, po poslednjoj vesti, čak na peto mesto na listi najskupljih slikarskih tvorevina na svetu). Nije da je neki propust, ali eto. Malo ažurnosti u ažuriranju novina iz sveta kulture nije na odmet. Ima nas kojima je dosta politikanata na mestu političara. Tako.U suprotnom ću se preseliti da neki drugi sajt. Ha! :)))

Čitam tako ja tu vest i vidim da ima preko osamdeset komentara. Vau! Nisam znala da naše ljude toliko pogađa umetnost. Očekivala sam da će gro komentara biti na temu: "Mi nemamo čime leba da jedemo" (ko da nemamo ruke, a para je, jelte, na pretek(prim. aut. na koriščenje nekih reči u narodu)). Prevarila sam se. Deo komentatora je pominjao gladnu decu u Africi, a deo je komentarisao Pollock- a. O Sezanu ni reči.

Verovali, ili ne, ta druga slika na svetu po prodajnoj vrednosti nije se dopala velikoj većini čitalaca Blica. Iznenađenje? Rekla bih da ne. Ruku na srce, nije se dopala ni meni. Mislim da on ima mnogo lepša dela. Da li je ono što se običnom posmatraču čini lepšim, ujedno i kvalitetnije i, samim tim, i vrednije? Na koji način se određuje da li je neka slika umetnički vredna, ili ne? Kako se određuje početna cena slike? Šta je ono što sliku čini skupom? Da li je to ideja, poruka koju ona šalje? Šta je, osim imena autora, potrebno jednoj slici da bi ona postala svetski poznata? Kako to da su sami umetnici u prošlosti, za svog života, retko uspevali da prodaju ijedno svoje delo, a posle smrti su sticali večnu slavu? Ko ih je uzdigao posle njihove smrti i zašto?

Već sam pomenula da se Pollockova slika mnogima nije dopala. Onda su neki drugi krenuli da kritikuju ove prve govoreći da ovi prvi ne poznaju umetnost čim im se ta slika nije dopala.Ta slika je, zaboga, dobila mnoga priznanja na svetskom nivou i ne može da se nekome ne dopadne! Mora da se dopadne pa tačka! U suprotnom, ako ti se ne dopada, ti nisi umetnik, ti nemaš pojma o umetnosti. Ne daj Bože da nikad nisi čuo za Pollock-a! Možda si čuo za milion drugih slikara, možda i sam slikaš, možda i tvoja dela imaju umetnišku vrednost, ali, ako nisi čuo za Pollock-a zajeb'o si se ko keva i nema ti spasa! Tako bar tvrde ti ekstra poznavaoci umetnosti, inače redovni posetioci Blic online sajta i, verovatno, nekih drugih sajtova. A da li su uzeli kičicu u ruke, to ne znam.

Ono što znam je da su me ovi komentari isprovocirali da postavim jedno pitanje tipa duboki kliše, nešto slično onim tepisima koji više liče na jamboliju, nego na tepih i u kojima se i cela mačka izgubi kad zaroni u njih. Dakle, pitanje glasi: Da li postoje pravila u umetnosti? Da li mora i meni da se dopadne ono što se dopada onima koji imaju funkciju nagrađivanja umetničkih dela? I, na kraju, oni što kupuju dela po basnoslovnim cenama: da li se razumeju u umetnost, ili, prostim rečima, žele nekome da se pokažu. Ako im je cilj ovo poslednje, da li uspevaju da pokažu svoju svetlu stranu, ili, nehotice, otvaraju vrata mračim dubinama svoje površnosti? Čast izuzecima.

I, na krajnjem kraju: Da li te slike zaista vrede toliko? Naj, naj na kraju: Da li je moguće vrednost slike proceniti novcem ili je onako, kako se ja nadam da jeste: vrednost umetnosti je neprocenjiva? Tek, na samom kraju kraja: Šta je umetnost?

Нема коментара :

Постави коментар