Andrijana

недеља, 30. јун 2013.

Ceca, Jeca i ostali- fenomen kritikovanja, iliti samoobmanjivanja da smo mozgovi

Jeste. Svi pevači, pevačice, učesnici reality programa i ostali o kojima se, u poslednje vreme, izuzetno mnogo govori u medijima, su samo lutke, marionete u rukama nekih većih i strašnijih sila. Stvar je u tome što tim lutkama očigledno odgovara da budu to što jesu, pa im samim tim odgovara i duhovni nivo tla na kome se nalaze. Ne podržavam. Oni svesno gaje te gljive, grinje i ostalo shto im pomaže da budu tu gde jesu. Ne odobravam ni ja pojedine kritičare, zato što nemaju nivo i njihove poruke ne udaraju na pravi način tamo gde treba, vec samo izazivaju ljutnju, ili podsmeh. Treba ljudima ukazati na ono što ne valja. Treba im ukazati zašto ne valja, ali treba uraditi to na pravi način, koji bi ta masa ljudi razumela. Imaju ljudi pristup raznim sadržajima. Postoje biblioteke, postoje zanimljive radio stanice, skoro svi imamo kablovsku. Problem je u tome što će masa ljudi, kada bira između Pinka i Discoverija, uvek da izabere Pink i nema šanse da joj se objasni da to nije dobro. Postoji problem na obe strane- kritičari chesto ne umeju da prodru u suštinu problema. Ljudi koji gledaju Farmu, VB, idu na Cecin cert, gledaju preljubnike- oni se oslanjaju na ono što nam je godinama ubacivano u glavu: da svako može da ima svoje mishljenje i da zbog toga ne treba da bude pljuvan i ismejan. I u pravu su. Ovog puta oni su u pravu, ali je problem u tome što je vecina njih sagradilo takav zid oko sebe što se tiče obozavanja Cece, Jece i ostalih, da retko ko sa drugačijim mišljenjem uopšte može da im priđe i da ih, makar spontano, navede na to da se zamisle oko nekih stvari. Oni žive u snu i njima je lepo. Isto kao što, s druge strane, mi živimo u nekakvom svom snu i, zbog nekih pljuvača koji ne poznaju načine za dobru komunikaciju sa ljudima drugačijeg pogleda na svet, ispadamo agresivni.

Na kraju se sve svodi na to da mi živimo u dva odvojena sveta, koji oba imaju i svoje vrline i mane, ali se ne razumemo. Uglavnom. Sve je zamršeno, isprepletano, kako god. Meni lično smeta što su ti ljudi- Ceca, Jeca i ostali, prihvatili ulogu marionete čisto radi svojih lišnih interesa i na taj nachin su postali isti ko oni koji ih drže u svojim rukama. Zašto? Zato što se bore za isti cilj- za lichne interese. Opet sa druge strane, vezano za one koji kritikuju Cecinu, Jecinu i muziku svih turbofolkera redom pre svega se osvrćući na njihov imidž, t.j. na ono što oni proklamuju u svojim pesmama (skoro svi izuzev Cece, jer, ruku na srce, ona ima ok pesme, ali nema glas), što se osvrću na silikone i na botox (tu uključujem i Cecu), na život na beogradskim splavovima i na moralno posrnuće njihove publike- njima moram ovim putem da poručim jedno: Nemamo ni mi, koji slušamo neke druge pevače i muzičare, ko zna čime da se pohvalimo. Jesu oni (ti "naši" muzičari) možda i uspevali da nateraju masu da se zamisli, da se pokrene, ali su se, uglavnom, u isto vreme, drogirali, opijali, orgijali i to rade i danas. Da li je to način života koji treba da prihvatimo? Ako želimo da budemo kritičari, moramo da budemo i samokritični.

O ulozi roditelja i uticaju devedestih,a i svih godina posle, na naš životni put da i ne govorim. Pre ih je bilo više neobrayovanih, ili čisto neiskusnih, pa su, gledajući kako da sklope kraj s krajem, prepuštali decu samu sebi, da se sama vaspitavaju i oblikuju svoj pogled na svet. Toj deci su najdostupniji bili Brena, Ceca i kompanija.Onda je došlo vreme da ta deca psotanu roditelji. Makar i obrazovani, oni ipak svojoj deci prenose ono što su ih njihovih roditelji naučili u tim famoznim kriznm godinama. A kriznih godina je uvek. Nekad narod jednostavno želi da opusti mozak gledajući i slušajući splačine,jer, posle psihički napornog dana, drugo ne može da mu uđe u mozak, što ne opravdavam.Kako da nije imao ko da ih nauči kao da se na pravi način relaksiraju, ako je to za njih ikako moguće.

Ova priča je izuzetno zamršena. Ne smemo joj prilaziti olako, ako uopšte rešimo da joj priđemo i da pokušamo d apromenimo tu realnost. ne sviđa nam se- menjajmo! Alo, ljudi, hoćemo li preko leševa d agazimo da bismo nešto promenili? Mora to na drugačiji način.

Нема коментара :

Постави коментар